... je prošlo od kad sam prvi puta napisao post. Bilo je to 01.11.2004. na danny.blog.hr odkud su me najurili već nakon samo 2 mjeseca. Nemezis je lobirala da se preselim na mojblog što sam i učinio (to što dan i noć visim tu zahvalite njoj) te od početka 2005. prašim po ovom servisu. Napisao sam nekih 700 posteva (nešto na blog.hr, većinu na mojblog.hr i čak 1 na blogger.hr-u) te dobio skoro 3000 komentara na napisano. Of kors, prije 6 mjeseci sam ih obrisao smatravši da ne treba živjeti u prošlosti tako da pisani trag o te dvije godine na sreću više ne postoji. Zašto? Izazivali su skandale (natjecanje kešpičaka), razdore unutar uredništva (sva sreća da danas za to postoji Chamber) te nemirne snove nekim čitateljima (jedna koka se toliko urujala da je cijelu noć spamala po komentarima).

Design je evoluirao iz blog.hr templatea u crveno okrenuto L sa žutim slovima, pa zatim u plavo s bijelim, da bi se na kraju naša blogovska stručnjakinja Philo napravila drastičan rez i updatala kod s CSSom ubrzavši učitavanje stranice na pola potrebnog vremena. Od toga dana blog "sjaji" u žuto-plavom dizajnu. Ako se pitate zašto dizajn s takvim bojama. Volim osnovne boje, a ako ništa drugo, barem je čisto, čitljivo i pregledno.

Eto, tu i tamo ću pokušati napisat nešto i na ovom blogu jer sam prilično zaokupljen pisanjem za plinsku koja se ispostavila blogerskom zlatnom kokom (jučer je imala čitanost ko ovaj blog u mjesec dana, u par dana potrošen je skoro sav bandwidth servera gdje su smještene slike) pa je plinska trenutno prioritet. A ovaj blog ostaje moje malo carstvo sve dok jednom ne istekne domena dannyxtreme.org. A tada ću vidjeti dalje!

Danny

Pozdrav! Evo mene s južinom! Vidim da se meteopatske prilike vjerno preljevaju na blogere i tu i tam se pronađu svađe u komentarima na raznim blogovima (nevezano za post koji napišu). A tek ICQ i mail. Sve se zahuktalo porukama ko je kakva osoba, pa ljudi meni pune pamet ko da sam neki debil i ne mogu sam steći dojam ko je kakav. A tko je kakav na blogu? Poslovica kaže "Koliko ljudi toliko čudi" makar od populariziranja bloganja više vrijedi "Koliko ljudi duplo više čudi". Rijetki ljudi mogu kontrolirati svoju osobnost i u stvarnosti i virtualno tj. blogeri su na blogu većinom ono što u stvarnosti nisu. Ipak su sve to virtualni likovi. Iako se između mene i "blogera Danny-a" mogu naći neke poveznice, ja sam svoj stvarni i virtualni život odvojio. Nit se u stvarnom životu bavim otktivanjem dvoličnosti ljudi, nit sam kome tu na blogu probao prodati nešto. Moje je mišljenje da ljudi imaju različite stvarne i virtualne živote, te da je to sasvim u redu jer ako isto žive i u stvarnosti i virtualno postavlja se pitanje zašto živjeti dva potpuno ista života. Meni je bloganje relaksacija, malo pošnjofam situaciju tu, malo pošnjofam situaciju tamo, eventualno otkrijem nekog ko glumata da je najbloger na svijetu i svima drugima soli pamet, te se ispucam. Bolje tu na blogu nego da tu i tamo prikoljem kojeg napornog kupca tamo gdje radim. Naravno, gledam da se u ispucavanju ne spuštam ne neke niske grane kulture, pa ne prostačim (nit to činim u stvarnom životu) jer prostačenje je meni prvi znak niske inteligencije i nekulture. Sad se sigurno pitate što vam tu solim pamet kad ste imali prilike pročitati par mojih posteva u chamberu? Zašto ne, ako ne kužite chamber neće kužit niti ovaj post. Ako ste chamber shvatili kao govor mržnje onda ste pogriješili. Naime, "Chamber" (verzija 1 s Bhaalom) je zamišljen i realiziran kao blog gdje će se ismijavati blogeri (virtualne osobe) tj. njihove slabosti, postevi, komentari i njihov virtualni život. Nekad se nađe i neki bloger koji ne može odjeliti svoj stvarni i virtualni život i svaka mu kritika vrijeđa taštinu pa sa sobom dovodi vojsku majki terezi i razne (blo)ghandije da se u komentarima zgražaju. A meni je veselje i relaksacija čitati to jer znam da u stvarnom životu nisu takve dobre dušice kakve se tu predstavljaju pa te "kritike" uopće ne uzimam za ozbiljno. Zanimljivost "Chambera" je i efekt da se tu pridruže drugi blogeri koji isto misle o dotičnim blogerima pa likuju iako sami nikad ne bi javno prozvali tog blogera da je takav zbog vlastitog ugleda na blog servisu kojem pišu, da se nekom slučajno ne zamjere, zbog čitanosti vlastitog bloga i što ti ga ja znam. Recimo, aktualan post na chamberu je o virtualnom liku Eugeniu. Kakav je on osoba u stvarnosti? Prema rečenom, najvjerojatnije nije ko Eugenio jer sigurno ne živi isti dvostruki život, ali nekad iz tog virtualnog lika možemo pročitati lik stvarne osobe, pa bi mogao zaključiti da ima niski prag agresivnosti (prostačenje). Ali najvjerojatnije je neka sasvim normalna osoba, susjed, dečko kojeg svako jutro pozdravljate u pekari. To naravno može reć samo netko tko ga dugo pozna u stvarnosti. I dok si postavim pitanje da li sam napravio nešto loše jer sam razvukao taj njegov virtualni lik po chamberu i otkrio sve njegove oscilacije (od pisca kakvih takvih pjesmica do kočijaša) uvijek dolazim do istog zaključka - ne! A ako se ne slažete s mojim zaključkom najvjerojatnije uopće niste u mogućnosti razdvojiti virtualni i stvarni život! Dakle, tko je ovdje lud?

P.S.: Chamber će se nastaviti, samo čekam da Bhaal pošalje neke znakove života! ;)